Historijski podaci

PRAČA

Prača je malo mjesto u Bosni i Hercegovini, smješteno na obalama istoimene rijeke, u plodnoj dolini, koja je opasana plananama Jahorinom i Romanijom, te visovima Crnim vrhom, Klekom i Borovcem.

Od Goražda je udaljena 40 kilometara, a od prijstonice – Sarajeva svega 35 kilometara.

Prača je imala dugu i burnu historiju, a mi sa ponosom možemo istaći da se za naše mjesto zna još iz začetaka historije.

Prača i antika
(etimološki korijeni naziva Prača)

Polazeći još od najstarijih vremena, naše je mjesto bilo nešto, što ni u kom slučaju nije zanemarljivo. Tu su tragovi predhistorijskog i antičkog doba. U narodu ovog podneblja postoji priča da su „nekada na ovom prostoru obitovali i trgovali Grci, no kako kaže narod, velika i oštra zima otjera ih sa ovih prostora“. Kada se radi o ovoj priči, postoje već neki pouzdani pokazatelji da to nije samo „narodna izmišljotina“, kojom se prekraćivala dosada dugih zimskih noći.

U periodu od 1200. – 600. godine p.n.e. strai Grci osnovali su stotina kolonija u kojim se govorio grčki jezik. Ova i ovakva naselja formiraju se iz tri osnovna razloga:

•    kao utočište za izbjeglice
•    kao smještaj viška stanovništva usljed agrarne prenaseljenosti i
•    razgranata trgovina

Za nas je najinteresantniji treći razlog njihove migracije – trgovina. Historija Prače, historija je njenog trgovačkog kontinuiteta, trgovačkog prestiža i ugleda, koji se stvarao i potvrđivao stoljećima i koji nije prekidan. Nekadašnja predpovijesna i antička trgovina, historijske su osnove trgovačke srednjovjekovne Prače, jednog od najpoznatijih trgovačkih centara srednjovjekovne Bosne. Mnogi istraživači pokušavali su odgonetnuti nastanak imena Prača, koristeći se pritom mnogim metodama u svojim istraživanjima. Najnovija studija, primjenama historijsko-lingvističkog metoda pokazuje sljedeće:

Najsatriji pisni izvor kojeg je moguće dovesti u vezu sa trgom u Prači datira iz IV stoljeća p.n.e. i njegov autor je grčki historičar Teopomp. Prema interpretaciji Midhata Kozličića u tom izvoru stoji:

„A priča se da je između mentorske i histraske zemlje, planina zvana Delfij sa visokom glavicom. Kad se Mentori koji obitavaju na Jadranu, uspnu na tu glavicu, gledaju lađe što uplovljavaju u Crno more, da postoji i neko mjesto na pola razdaljine, gdje se razvilo zajedničko tržište, pa trgovci sa ponta dolaze i prodaju lezbljansku, hijsku i tesku robu, a oni s’ Jadrana kerkirske amfore…“

Ovdje je zanimljivo trgovište, za koje se predpostavlja da je na pola puta između jadranskog i Crnog mora. Etimologija naziva Prača, u značenju „trg, trgovište“ prvi je razlog da se Teopompov izvor dovede u vezu sa Pračom – navodi se u knjizi „Predslavenski korijeni Bošnjaka od planine Romanije do istočnih granica rimske provincije Dalmacije“, doktora Ibrahima Pašića. To pojašnjava lingvistika. Teopompovo trgovište zove se Praterion, što je današnja Prača.

Drugi razlog da se Teopompov podatak poveže sa Pračom počiva na geografskoj činjenici da se Prača nalazi na prostoru „pola razadljine“ između Crnog i Jadranskog mora. Zaključak o pola razdaljine izveden je na osnovu antičkih predodžbi o kopnenoj razdaljini između dva mora.

Treći razlog i veoma važan, zbog kog je nužno ovaj podatak dovesti u vezu sa Pračom je grčki novac koji je pronađen u Prači. Primjerci novca potječu i iz grčke kolonije Thasos. Podatak je u potpunom skladu sa Teopompovom informacijom u kojoj se kaže da se na navedenom trgovištu prodaje i taska roba.

Trg u Prači imao je veći značaj od manjih emporija na Jadranu. Piasni trag predhistorijskog i antičkog naselja i trga u Prači, čini se da se nalazi i u djelu antičkog geografa Klaudija Ptolomeja.

Prvi pomen imena Prača
(Prača pomenuta u Povelji Bele IV, 1244. godine)

Prača se prvi put pominje u poznatoj povelji Bele IV iz 1244. godine, kao posjed katoličke biskupije u Bosni „In comitatu Berez Pracha Byscupina vocata“. Ova povelja pripada latinskim izvorima. Sredinom XIII stoljeća kad je povelja bele IV napisana, Prača je još uvijek imala žive tradicije nekadašnjeg čuvenog trga, čiji su počeci u predhistoriji, posebno iz razloga što je i u to vrijeme bila čuveni srednjovjekovni trg.

Prema svemu sudeći se u tom tekstu otkriva veličina i slava nekadašnjeg antičkog trga u Prači. Navodi iz ove Povelje mogu biti u vezi sa velikim antičkim značajem trga u Prači. Nekadašnju slavu, trg je uspio sačuvati i u srednjem vijeku, kao jedan od najpoznatijih boasnskih  trgova. Mnogi znanstvenici riječ Berez dovode u vezu sa Borčem – srednjovjekovnim gradom pod vlašću nekada moćne vlasteoske porodice Pavlović, no ova riječ ne pripada ni latinskom ni bosanskom jeziku. Riječ berez se dovodi u vezu sa grčkom riječi baros što označava „ugled, moć“, što je besprijekorna historijska atribucija Prače. Dalje riječ Pracha byscupina, povlači pitanje da li je u Prači postojala katolička crkva, te da li je Prača bila biskupsko imanje? No ne postoji ni jedan historijski dokaz na osnovu koga bi se moglo zaključiti da se u Prači nalazila srednjovjekovna katolička crkva. Da je neki čuveni katolički biskup stolovao u prači, ne samo da bi bilo poznato njegovo ime i prezime, već bi to ostavilo traga i u arheološkim i pisanim izvorima. U pravilu veliki biskupi podižu samostane i crkve kojih u Prači – nema.

Byscupina – drugo ime za Praču najvjerojatnije je izvedeno iz grčkog naziva za nadzornika pračanskog trga i pračanske grčke kolonije, koji se u antičkoj Prači zvao episkopos (episkopos – nastaje piskup – biskup – Byscupina).

Grčka kolonija u Prači morala je imati svoju upravnu i političku strukturu i svoje „nadzornike“. Oni su na grčkom trgu u Prači imali političke i upravne funkcije. U Prači su dugo vremena grčki i ilirski jezik bili dominantni.

Kontinuitet velikog trga, Prača nastavlja i za vrijeme srednjovjekovne Bosne.

Razdoblje srednjovjekovne Bosne

Ovaj prostor oslikava jedna nesvakidašnja priča – legenda, koja se i dan danas prepričava i usmeno prenosi. Iznad Prače se nalazi utvrđenje Pavlovac, koje još pomalo odolijeva zubu vremena i nebrizi za ovo historijsko naslijeđe.