Semiz Ali-pašina džamija ili Mahalska džamija kako je stanovnici nazivaju je izgrađena za vrijeme vladavine Osmanlija. Naime, dolaskom Osmanlija na ove prostore privredni razvoj Prače sve više dobija na značaju. U to vrijeme Osmanlije započinju sa tradicionalnom, orijentalno-islamskom izgradnjom stambenih, vjerskih i drugih objekata, što se pozitivno odrazilo i na društveni život stanovnika Prače.
Stanovnici Prače posebno u tom vremenu naročito su veličali i pridavali veći značaj velikom veziru sultana Sulejmana II u periodu od 1561. – 1565. godine, Semiz Ali-paši, po kome je Mahalska džamija i dobila ime.
U blizini džamije nalazi se Semiz Ali-pašino turbe sa kupolom i prozorima koji su izgrađeni od perforiranih ploča sedre. Prema narodnom predanju tu su sahranjeni Semiz Ali-paša i njegova porodica. Ova impozantna građevina je porušena tokom rata 1992. godine, tako da je po završetku rata na želju stanovnika izgrađen novi objekat, a prilikom izgradnje su korišteni pronađeni elementi stare džamije. Upravo zbog historijskog značaja ovog vjerskog objekta Komisija za očuvanje prirodnog i kulturnog naslijeđa BiH je graditeljsku cjelinu Semiz Ali–pašino turbe sa haremom Semiz Ali-pašine džamije 2006. godine proglasila nacionalnim spomenikom.
Prema narodnom predanju, ovu džamiju je sagradio Semiz-Ali paša, veliki vezir Osmanlijskog Carstva od 1561-1565. godine, koji je rodom iz Prače. Ipak, u dokumentima se ova džamija naziva Husejin-pašinom džamijom. Džamija je kroz historiju više puta obnavljana. Prema mišljenju Mehmeda Mujezinovića, munara džamije je ranije imala majstorski izrađeno šerefe u tranzenama što pokazuje da je ova džamija bila impozantna građevina. Pred džamijom se nalazio hamam sve do 1943. godine, čiji ostaci, odnosno čaška sa cvjetovima pokazuje vještinu bosanskih klesara 16. stoljeća.[3] Šadrvan je obnovljen 2019. godine. Ovaj hamam je propao početkom 19. stoljeća. Voda je do hamama i džamije dovedena s jednog izvora, udaljenog približno pola kilometra.[4] Na mjestu toga hamama sagrađena je kuća 1904. godine i tom prilikom otkopan je hypocaustum hamama. Godine 1949. pronađene su još dvije lijepe kurne iz ovoga hamama, a treća se nalazila u dvorištu obližnje kuće. Džamija je prvi put srušena u toku Drugog svjetskog rata, a posljednji put 1992. godine. Obnovljena je i otvorena za vjersku službu 2008. godine.[5]
Uz džamiju i turbe nalazi se manje groblje sa nekoliko nišana. Među njima se ističu dva nišana iz 1561. godine. Nad dva sarkofaga od zelenog kamena i nišanima od mermera sa sve četiri strane isklesani su prozni natpisi na arapskom jeziku. Natpis je smješten u osam kvadratnih polja, pismo – dželi nesh.
- Umrli i upokojeni Husejin, sin Salihov. Umro u mjesecu redžebu 999. godine (1591).
- Umrla i upokojena Sakina, kći Mustafina. Umrla u blagoslovljenom mjesecu redžebu 999. godine (1591).
Nacionalni spomenik se nalazi u središtu naselja Prača, u blizini nekadašnje željezničke stanice.
Prema predaji među lokalnom stanovništvu, turbe nosi naziv po Semiz Ali-paši, velikom veziru Osmanlijskog carstva od 1561–1565, koji je rodom iz Prače. U turbetu su pokopani utemeljitelj džamije i njegova žena i dijete. Utemeljitelj bio je neki Husein-paša. Tačna godina izgradnje turbeta nije poznata. Najstariji nišani u haremu džamije potječu s kraja XVI. stoljeća, tako da je i turbe iz istog perioda. Mujezinović je u turbetu pronašao tri grobnice, od koji su dvije raskopane i njihovi spomenici nestali, dok su se nad trećom malom grobnicom sačuvali prelomljeni nišani. Na uzglavnom nišanu je sa tri strane njegove ispisan u šest kvadratičnih polja sljedeći tekst: “Lailahe illellah, Muhamedun resulullah.” što u prijevodu glasi: “Allah je jedan, a Muhamed njegov vjerovjesnik”. Spomenik je izrađen od skopskog kristala kamena.
Za vrijeme fašističke okupacije u Drugom svjetskom ratu turbe je korišteno kao bunker za njemačku posadu, a kasnije su ga četnici zapalili zajedno sa džamijom. Nakon Drugog svjetskoga rata džamija je potpuno obnovljena. Objekt džamije je 1992. miniran i potpuno uništen, a turbe je sačuvano, mada oskrnavljeno. Džamija je obnovljena 2008.
Turbe pripada tipu zatvorenih turbeta sa kupolom. Osnova turbeta je šestougaonik čije su vanjske stranice dužine približno 4,00 metra. Unutrašnja širina stranica iznosi oko 2,80 metara. Širina turbeta u sredini iznosi 5,60 metara. Zidovi su urađeni od pritesanih komada krečnjaka u krečnom malteru. Objekt je izvorno bio omalterisan i okrečen i sa vanjske i sa unutrašnje strane.
Prijelazi između nosivih zidova i kupole su riješeni pandatifima gdje šestougaona osnova turbeta prelazi u dvanaestougaoni tambur visine 1,05 metara. Nad tamburom se nalazi kupola zidana sedrom i pokrivena bakarnim limom. Ranije je kupola bila pokrivena olovnim limom koji je polovicom XIX. stoljeća skinut i umjesto njega postavljen je krov od dasaka. Visina kupole iznosi 2,40 metara, a njezina debljina, u prosjeku, 44 cm.
Na vrhu zida, na visini od 4,72 metra, nalazi se kameni profilirani vijenac visine 40 cm. Ukupna visina turbeta zajedno sa kupolom iznosi oko 7,20 metara.
Uz džamiju i turbe postoji nekoliko nadgrobnika, među kojima se ističu dva – sa natpisima iz 1591. Nad dva sarkofaga od zelenog kamena i nišanima od mermera sa sve četiri strane isklesani su natpisi u prozi na arapskome jeziku. Natpis je smješten u osam kvadratičnih polja, pismo – dželi nesh. Natpisi glase:
Umrli i upokojeni Husejin, sin Salihov. Umro u mjesecu redžebu 999. godine (1591).
Umrla i upokojena Sakina, kći Mustafina. Umrla u blagoslovljenom mjesecu redžebu 999. godine (1591).
Preuzeto od VISITPRAČA i WIKIPEDIJA.
